http://www.youtube.com/watch?v=XASJPGI7ARE

Sve što rekla je u mojoj glavi ostaje
Sjećanje je kao padobran

Pa mi pomaže kad polako spuštam se
Sa moga oblaka u novi dan

Dovoljno je pametna da sve vidi i zna
Da sve vidi i zna

Za nju ,zbog nje ja učinio bih sve
Sve u mojoj moći,čekao bih kad će
Mi doći

Za nju,zbog nje obojao bih ulice
U njene najdraže boje da stvorim
šansu za nas dvoje

Kada jutro sivo je,nosim sretne cipele
Gledam sve kroz
Svijet je prepun prilika,more želja imam ja
Sve bi ih ostvario sa njom

Dovoljno je pametna da sve vidi i zna
Da sve vidi i zna

Za nju ,zbog nje ja učinio bih sve
Sve u mojoj moći,čekao bih kad će
Mi doći

Za nju,zbog nje obojao bih ulice
U njene najdraže boje da stvorim
šansu za nas dvoje

<3 posveta mome anđelu Robin ^^ <3

...dvije duše,pokušavaju biti jedan um...
...uspjet će samo oni čija je ljubav najjača...
...onima kojima ne smeta nijedna riječ ni jedan šum...
...oni koji se ne boje vlastitog straha i plača...
...oni koji drže i brane svoje čvrste stavove...
...i dark side streetom brane svoje gradove...
...kojima je dom,underground,mc drugo ime...
...mikrofone razaraju,donose kaos na bine...
...kojima je pod,b-boysima,drugi prijatelj...
...proljevajući krv i znoj,za pobjedu pokolj...
...oni kojima je elektronika i ploča,smrt na nogama...
...mixanje za dušu,chill za život,razaranje rukama...
...oni kojima je boja,način razmišljanja...
...ukrašavanje gradskog uma,za tuđa maštanja...
...neka se vidi kolika je to patnja...
...za nekim boljim pogledima za grad...
...da ne bude još jedan uzaludan pad...
...borba za neko bolje sutra...

Rana Prošlosti

ali ljubav jaca je od svega i od tisucu rijeci
sve prepreke svijeta nemogu nas sprijecit
kad sam s tobom lebdim iznad naseg gnjezda
a misao iz glave trenutno postala je pjesma
dvije osobe protiv citavoga svijeta
kao zaljubljene duse usred ljubavnog soneta
na kraju svijeta ostajemo samo ti i ja
osoba i stranac u hladnom odrazu ogledala

svjetlo u noci svjetlo na kraju tunela
sjaj u tvojim ocima dize se iznad rijeci i djela
sporo i polako pokazuju put do tvog srca
sto tise jedno uz drugo zauvijek ce kucat
izvoditi pokrete ljubavi dizat se u visine
ljubav za tebe velika je i to me ne brine

jer ja ponos kao sibicu gasim
jer izgubljeni plamen vise nikad se ne vrati
cekam pravo vrijeme a vrijeme mene ne ceka
izgubljena minuta nikad se ne ponavlja
i nemoj da se okrenes iza sebe kada bude kasno
i nemoj da gledas nemoj da zoves da places zamnom

umoran sam zbog svih i zbog tebe
nestaje mi snage i volje da kontroliram samog sebe
ja sam umoran zbog svega i svasta
umoran sam sto nemam o cemu mastat
i evo spreman bez straha za otici na nebeske visine
da hodam ulicom a mozda nema ulice

dosta cekam to bolje sutra jer ulica je pusta
zasto da slazem kad dusa mi je cista
zasto da slazem kada uvijek prica je ista
i zar sreca ne bi trebala usrecit
a mene moja je pokusala ubit
i zato zivim u svojoj sjeni muci i boli
te cekam da mi netko kaze da me voli

zivim zivot za koji vrijedi umrijet
i ako umrem sutra do smrti i poslije vas cu voljet
i ko zna sto slijedi u ocima pogled blijedi
i ko zna sta ce mi opet donjet taj zivot gore
ili mozda bol tugu u patnju opet dolje
jer sanjam snove ruzne tamne koji nisu u boji
ali zivot tuge i dalje samo mi na mjestu stoji

i vjecno u parku sjedim razmisljam o zivotu koliko to sve vrijedi
koliko suza toliko bola toga u labirintu koji je skola
trudim se tamo gdje su drugi stali junaci pali
volim tebe sreco i vas prijatelja par jer samo vas i imam
i tesko nalazim rijeci za sve sto ti zelim reci
i kao da odavno te nema kazem vrijeme to sve lijeci

sjetim se nasih dana koje provodili smo vani skupa
to nas je u to vrijeme pratila sreca no onda su pala pitanja teska
rekli su mi drugi ne predaj se bori se za ljubav
i bogom se kunem da ne odustajem dok ne umrem osjecaj sugav
takav sam tamo me ponos pravim putem do pakla vodi
dusa srce i bijes te prijatelj koji me na pravi put uputi
nabo je plakalo ja uz njega i tebe sam cekao
cekam te i dan danas tako sam rekao

zasto tako mora biti pitam se zasto zivot je surov
odgovora nema a trazim ga i dalje pa me svlada umor
uz cigaru i flasu vracaju se slike sjecaju se prve muke
sjecanja na pocetak prve dane zagrljaje i poljupce nastanak tuge
dan danas nije tako danas je puno gore
i gledam sve te ljude danas kako se za opstanak bore

i protekle dane,pokusavam da vratim,izgubljene sate
ja hocu da su tu,propusteni trenutci ja hocu da se vrate
zelim jos jednu priliku,da ti kazem,disem za tebe
da imam priliku,ali nemam pa se zatvaram u sebe
da se mogu kajati pred bogom,kajao bih se danima
za tobom,zbog nas,za svim teskim proplakanim nocima

Kraj Početka

razmišljam o sebi,duša srce,ja sam prazan
razmišljam o svemu,ja pjesme skladam
skladam osobi koja nije tu,nije uz mene
i placem,po noci pratim u korak uz njene sjene

svaka moja pjesma,posvecena je za tebe
svaka moja suza pala je zbog tebe
svoju srecu,makar petminutnu dijelim za nas
i sto drugi kazu na sve,boli me briga,znas

ja hocu da propusteni trenutci da se vrate
izgubljeni tren,dok si reko keks,izgubljene sate
oni pali zagrljaji ja zelim da se zagrlimo opet
pali poljupci ja zelim da se ponove,fali mi opet i opet

fali mi tvoj dah,tvoj govor i smijeh, i ti
fale mi tvoji zagrljaji i tvoji pogledi
a sada ostala je samo crna suha zemlja
pali su pogledi teški,postala si hladna

znao sam da je gotovo,ali nisam odustajao
gledajuci kako sve nestaje,ja sam plakao
kako si otisla,teskim rijecima pogodila me,
srce mi je stalo,puklo na pola,izgubio sam sve

patio sam,razmisljao,sta da napravim,
da li da to sve pustim i na miru ostavim?
no onda sam ti rekao volim te,i ti,ti si rekla
rekla si mi zašto? i ta rijec u srcu me zapekla

shvatio sam da je gotovo,rekli su mi preboli
slagao da sam prebolio,ali srce za tobom jos zaboli
zbog tebe,jos pustim suzu,kada te ugledam imam potrebu
da te zagrlim kada te vidim,ali ne, nemas ti tu potrebu

pogledom te pratim,ti to ne vidis,razmisljam,
da li u tvome srcu jos ima ista da osjeca za mene
i ne nalazim ništa,nikakav dokaz i zato moje vene
i sta je moglo biti,da nismo ni pokusali,sada zamisljam

Strah

mrtva tišina,cuješ samo vlastiti dah
mrak i treper svijece, osjetiš samo strah
u crkvi penješ se gore,prolaze te trnci
cuješ samo hod,od vrata cuju se škripci

popneš se gore,gleda te macka,crna i siva
cuje se pad kapljice,u svetoj vodi nešto pliva
macka je nestala,stvorila se stolica,jedinstvena
vracaš se dolje,cuješ dupli hod,i šaptanja

pala je haljina bijela,sa klupe drvene
svijetli svijeca,treperi boje rumene
ne znaš gdje si,strah ti prolazi tijelom
i razmišljaš o svemu,i pitaš se jel se smjelo

izlaziš van,gase se svjetla,mrak se puni ulicom
pratiš svjetlo u daljini,s trncima hodaš mrakom
ispred tebe nešto protrci,ti požuriš na svjetlo
misliš si,u mraku nevalja ostati,tamo je tijesno


ref.
ne traži ono što ne želiš naci
jer baš to mogao bi pronaci
mogao bi stvoriti pakao na zemlji
ali bi isto mogao i raj napraviti bolji

preboljeti nekoga? koje je pravo značenje toga? zaboraviti ju? ostaviti ju zauvijek? samo otići? ali kako to napraviti nekome tko vam je sve na svijetu? kako zaboraviti osobu koja vam je ispunila snove? kako otići od osobe koja vam je davala najdraže zagrljaje? kako? to je pitanje na koje tražim odgovor i dan danas. rekoh prebolio sam ju,ali zapravo nisam,jer ne znam kako to napraviti,malo sam zaboravio na tu duševnu bol,bol ljubavi..ali zov ljepote te ljubavi svakim danom,svake noći se vraća.svaka proliveza suza govori koliko te volim.koliko mi je stalo do tebe.svaki vrisak je nastao za svaki trenutak što nisam proveo sa tobom a trebao sam.zašto svi uvijek misle da ja od nje tražim toliko veliku pažnju? ja uopće ne tražim i nisam tražio puno pažnje,već samo da mi ljubav bude uzvraćena. nema lijepšeg osjećaja nego kada je ljubav obostrana. ali očito je to nemoguće.kada kažemo,prolazi nas to,to nije istina. bol uvijek tu ostaje.u dubini srca,nikada ne ode. isto kao i prošlost.uvijek ćemo se sjećati na lijepe trenutke kao i na one strašne i bolne. mislimo da prolazi bol,ali to je samo varka. uz prijatelje smo sretniji,uz njih zaboravljamo vlastite probleme,pogotovo ako imate prave prijatelje poput mene. kojima možete vjerovati i sve svoje probleme,tajne,misli i ostalo,reći.i drago mi je zbog toga.želim zauvijek biti uz njih,i sve ću napraviti.ali opet. shvatio sam, koliko boli nekoga voljeti,netko tko ti je u dubini srca,tko ti je zauzeo glavno mjesto u tvome srcu i ne izlazi van.kao da si izgubio ključ za izlaz. u ljubavi život postaje labirint,u kojemu je teško pronaći izlaz,skoro pa nemoguće.ako tko bude ovo čitao,moguće da će reći da je ovo teško filozofiranje ali šta ćeš,takav je život.svi smo različiti po vrlinama i manama,ali opet,svi smo mi ljudi. nije bitno koje rase,koje boje kože,koje nacionalnosti.svi bi se trebali voljeti,jer vjerujem,doći će vrijeme kada čemo jedno drugo trebati.. to bi bilo to. ljubavi moja,volim te najviše.. :(

Ponos? Ljubav? Ponos i ljubav?
to ne ide zajedno?
izgubiti ponos zbog ljubavi?
izgubiti ljubav zbog ponosa?
što je tu pravilo?

pravila u ljubavi nema!

sve što je lijepo kratko traje,zato to što imaš,iskoristi najbolje sto mozes jer ce kasnije biti kasno.ako ti je teško reci oprosti drugome,onda ti nisi stvoren za ljubav,ako se bojis u drustvu reci volim te,onda ti nisi taj, ti nisi za ljubav, ti si za prijateljstvo. ako nemozes naci svoju srodnu dusu,onda nadi srodnog prijatelja za vijeke vjekova i prijateljstva.to je ono najlijepse.kada imas nekoga za zauvijek, kome se mozes jadati,plakati,tko ce misliti na tebe,i pomagati ti,to je ono najlijepse... volim vas,prijatelji moji,cesto mislim na vas...posveceno cetvero osoba..

i kada mislim da sam sam na ovome svijetu
osjecam kako mi dusu trgaju na ovome vjetru
jer to što razmišljam previše o njoj
i glavu zbog toga gubim,prestajem biti svoj
hvatam se boce,pijem da zaboravim,ali griješim
jer onda te vidim dvostruko pa placem,patim
jer shvacam da te necu nikada imati,jer nisam,
nisam te ja dostojan,ne znam,puno razmišljam.

jer, ljubav ne poznajem, bez tebe
i zbog toga, ja polako gubim sebe

i volim te zbog pet stvari,dok mi um šece
broj jedan,ti si dušo,uzrok moje srece
broj dva,zbog tebe i tvojih zagrljaja,prestao sam da patim
broj tri ti si mi pomogla,pomogla si mi da shvatim
broj cetiri,ne znaš,dok si mi daleko,kako to boli
i finalni broj pet,volim te jer te moje srce voli
pruzas mi toplinu,tu toplinu zagrljaja i ljubavi
jer ti si,jedini moj andeo,moj andeo maleni

jer, ljubav ne poznajem, bez tebe
i zbog toga, ja polako gubim sebe

započeli smo smo priču života,
ljubavnu bajku sretnog početka,
jer voljelo se dvoje,kao anđeli,
kao prekrasni anđeli,a on je bio pali,
ona s krilima prekrasnim,bijelim kao nebo,
njihova ljubav kao knjiga,sve je bilo sveto,
nitko im nije smio ništa prigovarati,
jer oni su u nebu,otišli su ga osvajati,
samo za njih dvoje,oblake,koje nitko ne dotaknuti
ali ovo nije kao svaka bajka,da završava,
s onim stilom,živjeli su sretno do kraja života,
nego,ona se okrenula,ostavila ga i otišla,
a on je ostao,na zajednickoj klupici,sjediti
i naslonio se,gledao ju kako hoda,poceo je plakati
na sredini klupice njihova imena,pala je suza na njezino,
i na sred srca,drvo se rasporilo,krv je potekla,ono
njihovo zajednicko srce je krvarilo,on je patio,ona samo gledala
i pade ničicu pred nju,i prvi puta u životu moli za oprost
nije znao što radi,moli ju za ponovni početak,jednu oprost
ona samo stoji,gleda u njega,suza joj se spusti niz lice
i kaže mu,oprosti,ali,gotovo je,jednom zauvijek,nikad više
a njega,kada je to čuo,probolo ga nešto kroz srce,shvatio je,
postao je hladan,bezdušan,bezosjećaj

kada god mi je lose
i ispraznim,prazne boce
samo odem na svoje mjesto
jer znam da je to,to je to
i zamislim se,i utisam sve
zapalim cigaru i smirim se
mislim na druge i na sebe
i shvatim da je to radi mene

to je moj svemir
kao neki unutarnji nemir
u drugi kontinuum podem
i nikad vise natrag ne odem

prevare,svi ih vise ima
svaka nada mi se sada klima
nema vjere u nikoga vise
jer znam sta me brise
sa ovog planeta ovoga svemira
napravit cu mnogo nemira
jer hocu da normalno zivim
i da jednu osobu ljubim

to je moj svemir
kao neki unutarnji nemir
u drugi kontinuum podem
i nikad vise natrag ne odem

dusa u svemiru samo stoji
druge mrtve zaljubljene duse broji
i sada i moja dusa vene
zbog tebe i zbog mene
u dubokoj,crnoj noci
nemoj da mokris svoje oci
nemoj biti tuzna, sretna budi
pa jebote svi smo mi ljudi

to je moj svemir
kao neki unutarnji nemir
u drugi kontinuum podem
i nikad vise natrag ne odem

ako nece biti sretna zbog sebe
onda budi bar zbog mene
mora krv da ti tijelom cirkulira
i nedaj se da te neko protiv volje dira
i nakon svake duge burne noci dolazi dan
makar sam ostao sam
to je razlog vise da odem van
razlog vise da nadjem drugu curu

to je moj svemir
kao neki unutarnji nemir
u drugi kontinuum podem
i nikad vise natrag ne odem

i nedaj se lako,nedaj da ti sve uzmu
jer ce lako da ti sjeraju u kut kumu
ne daj se lako,uvijek ce ti neko srat
i iz dvorista travu brat i krast
budi ziv,budi dobar,budi osoba
jer tako ces na kraju otic do neba
i kuci idi vozom,nikad po noci
jer moguce da ce netko ti doci

to je moj svemir
kao neki unutarnji nemir
u drugi kontinuum podem
i nikad vise natrag ne odem

 

S bespucem, nebeskim,
putuju stazama zvjezdanim,
u galaksijama svemirskim,
dok ide stopama njezinim,
i rjecima njihovim,
sa snovima lijepim,
ja,na zemlji patim,
i pjesmu ti posvetim
i dam ti,pa šutim,
jer si snove srušim,
i odlazim korakom ljutim,
u tami se mucim,
dok ne skužim,
da te volim.
tvom savršenstvu težim,
za tvojim usnama žudim,
tvoj vrat da ljubim.
da te vjecito grlim,
da te nikad ne izgubim,
necu da te pustim,
tebe stalno molim,
jer te volim,
i kako ja oglupim,
kada tebe vidim,
i venama mojim,
krv tece mrtvim
tijelom jer ja patim
što ja tebe volim
i sada se bojim

Ja sam samo budala,koja uzaludno voli,
Znate li,kada usamljena duša voli,kako to za srce boli?
Što ne može dobiti samo nešto,jednu stvar što želi,
Ne želi novce,aute,kuće,nego samo jednu dobru dušu,
Samo nekoga,jednu osobu,samo jedan zagrljaj,jednu pusu.
Nekoga koga mogu voljeti,tko će voljeti i mene,
Ne mora biti savršena,nije me briga za mane,
Jer nevalja voljeti savršenu osobu,već nesavršenu savršeno.
Trebam nekoga tko će biti uz mene,kada god trebam,
Nekoga s kim da mogu pričat,s nekim da šetam.
I sanjao sam tebe,anđela sam sanjao,
Približio sam ti se,pa sam padao,
To je bio znak da te nikada neću imati.
Ali,ali ja se i dalje trudim,i dalje ću te voljeti,
Bilo s mukom,ili srećom,neka bude tvoja zadnja.
Ali znaj,ova bol,može biti divna,ova patnja.
Samo treba znati iskoristiti,ali,ja ne znam,
I shvaćam,da mi je suđeno,zauvijek biti sam!